Uzmimam stranice dnevnika, i trgam ih na 4 dijela
Kao da je svaki dio razdoblje moga života.
Koliko puta sam ih već listala i čitala,
Pa pod kišom emocija plakala, il se smijala.
Danas sam ih, eto, sve hladnokrvno potrgala…
Moju prošlost malo ljudi shvaća,
Jer nisu bili prisutni kad se plela,
A još je manje ljudi prihvaća
Jer sam za njih drugi dio univerzuma,
Gdje druga pravila vrijede
I drugačije se kocka baca.
Neki će reći da bacam dio sebe,
Ali stvari koje sam zaboravila
Očito nisu vrijedne sjećanja.
Ako nije zapisano, možda se nikada nije ni dogodilo,
Ali živa sam i postojim.
Dokle god ne umrem, moja prošlost postoji,
Ali ne postoje dokazi.
Kad umrem, nestat će i prošlost,
Kao potrgane stranice dnevnika,
Ime će mi biti zapisano,
A sjećanja na mene utkana u ljude,
Ma kakva ja osoba bila. ©
WDYS